Divlji origano,biljka koja djeluje protiv 25 vrsta bakterija

 

                                                                                                                                       Divlji origano (Origanum vulgare) je biljka čiji je ekstrakt u obliku uljanih kapi trenutno veoma tražen na tržištu. Mnoge svjetske kompanije su ulje divljeg origana plasirale na tržište kao izuzetan proizvod sa širokim spektrom djelovanja. Napominje se da je to vrsta Origanum minutiflorum koja raste u planinama Turske i nemoguće ju je uzgajati kod nas. Naravno uvijek se kao prvo nametne pitanje da li je proizvod istinski ljekovit ili je u pitanju još jedna u nizu reklamnih kampanja ? 

Postoji više od 20 vrsta divljeg origana, a razlika je u količini aktivnih supstanci koje posjeduje. Origano minutiflorum je cjenjen zbog visoke koncentracije carvacola,koji posjeduje izuzetna antibakterijska svojstva. Vrsta koja raste na našem području je Origanum vulgare koja je poznata i kao vranilova trava, mravinac, bakina trava, džodžan, vranilovka, crnovrh, divlji mažuran i dobra misel.

Biljka naraste do 40 cm uglavnom, a nekada i preko pola metra. Ima uske kopljaste listove i crvenkasto-roze cvjetove. Može se naći na višim nadmorskim visinama, na kamenitom i neobrađenom tlu, po svijetlim šumama, šikarama  svijetlim osunčanim livadama, a skupljači beru gornji dio polovice biljka.

Origanum vulgare je dobio naziv od grčkih riječi oros-brdo i ganos- nakit. Krasi brda, te je tako postao “brdski nakit”. Mitologija kaže da je prvi origano posadila boginja ljubavi Afrodita.

Prema starim narodnim pričama smatra se da ljude štiti od zla i čini ih radosnim i bezbrižnim, te zbog toga često nalazi mjesto u vjenčanim buketićima.

Divlji origano ili Vranilova trava povoljno utiče na cjelokupan nervni sistem, bolesti organa za varenje i respiratornog sistema. Antiseptik je i antimikotik (uništava bakterije i gljivice). Hipokrat ga je koristio kao antiseptik, za liječenje stomačnih i disajnih problema i hemoroida.

Najnovija istraživanja pokazuju da je ulje origana, koje se dobija iz listova, moćan prirodni antibiotik učinkovit u borbi protiv 25 vrsta bakterija. Ulje origana se pokazalo veoma učinkovito kod procesa izazvanih Stafilokoka bakterijama i po svojim antibakterijskim svojstvima može se uporediti sa konvencionalnim antibioticima. Smatra se da je origano najjači antiseptik od svih biljnih vrsta.

U istraživanjima od 1988. godine, objavljenim u “International Journal of Food Microbiology” spominje se ulje origana kao odlično u borbi protiv devet vrsta gljivica, a od tada su obavljena mnoga istraživanja. Britanski naučnici su 2000. godine u “Journal Applied Microbiology” objavili dejstvo origana na 25 vrsta bakterija. 

Efikasno se bori protiv slijedećih mikrororganizama: 

Escherichia coli, Candida albicans, Salmonella enteritidis,  Salmonella typhimurium, Pseudomonas aeruginusa, Listeria monocytogenes, Staphylococcus auerus i albus, Bacillus, Antracis, Proteus mirabilis, Staphylococcus epidermidis, Micrococcus flavus, Bacillus subtilis, Enterobacter cloacae, Yersinia enterocolitica, Lactobacillus plantarum,  Aspergillus niger, Geotrichum, Rhodotorula.

Origanum vulgare takođe ima visoko antioksidativno dejstvo

U upotrebi ulja origana potrebno je voditi računa zbog toga što pored bakterija koje su patogene, može doći i do uništavanja bakterija koje su prirodno prisutne u organizmu i potrebne su radi njegovog normalnog funkcioniranja. Iz tog razloga ne bi bilo loše konsultirati se sa liječnikom oko upotrebe.

Gajenje origana u bašti

Ukoliko želimo da gajimo origano u svojoj bašti, potrebno je da ga posadimo na osunčanom mjestu. Dobro bi bilo dodati malo krečnjaka u zemljište. Zemljište bi trebalo da ima neutralni ili alkalni pH (6,8-8). Ne bi trebalo saditi origano u glinovito zemljište. Ako ne možemo da obezbjedimo ove uslove u bašti, možemo ga gajiti u saksiji.  Listovi origana sadrže prirodne insekticide, pa nema potrebe za zaštitom od štetočina. Ukoliko ga sadimo iz sjemenja, potrebno ga je prvo posijati u saksije, a potom kad iznikne presaditi.

Po pravilu , tokom ljeta listovi imaju najviše ulja, pa ga tada i treba sakupljati, najbolje neposrijedno pred cvjetanje. Najlakši način da sačuvamo origano je da ga osušimo. Grančice poredamo na papir i držimo ih u dobro provjetrenoj prostoiji, dalje od direktne sunčeve svjetlosti. Čim listovi postanu lomljivi, staviti ih u tegle, dobro zatvoriti i čuvati na tamnom i hladnom mjestu.

Napravite sami ulje origana!

Ukoliko je origano gajen u bašti, lako možemo napraviti ulje sa ovom ljekovitom biljkom.  Potrebna je 1/2 šolje origana i 1/2  maslinovog ulja .
Oprati i osušiti origano od vode. Staviti listiće origana u plastičnu kesu sa patent zatvaračem (ali je nemojte zatvarati) i pokriti kesu kuhinjskom krpom. Potrebno je izlupati tučkom listiće u kesi, kako bi otpustili ulje. Maslinovo ulje se blago zagrije, ali ne smije provriti. Sipati ulje u kesu sa origanom i dobro ispritiskati mješavinu u kesi. Ovaj proces se vrši u zatvorenoj kesi kako etarska ulja ne bi isparila. Kada se ohladi sipati ovu mješavinu u čistu teglu, dobro je zatvoriti i ostaviti da odstoji 2 nedelje na hladnom i suhom mjestu. Nakon 2 nedelje procijediti ulje.
Napomena: Osim maslinovog ulja, može se koristiti i ulje pšeničnih klica ili bademovo ulje.

Aronija jedna od najboljih biljaka na svijetu

 Aronija se naziva i namirnica budućnosti jer ima izrazito veliku ljekovitu moć za ljudski organizam. Efikasno ga pročišćava od štetnih tvari i teških metala i zato je korisna preventiva protiv malignih oboljenja. Studije su pokazale da ima i antikancerogeno djelovanje jer u velikom postotku "ubija" maligne stanice tumora mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Kao izuzetan antioksidans, aronija sprječava stvaranje slobodnih radikala i "napad" na zdrave stanice u tijelu i krvnoj plazmi, usporavajući time proces starenja organizma i spriječavajući razvoj kroničnih bolesti. Antioksidativni kapacitet aronije i njenog soka je mnogostruko veći nego, primjerice, borovnice i ostalih bobičastih plodova poznatih kao rasadnik antioksidansa. Ogromna količina tanina i flavonoida gdje glavnu ulogu ima antocijanin, aroniju čine najjačim poznatim antioksidansom današnjice. Sto grama zrelih plodova aronije sadrži 16 100 ORAC jedinica dok je dnevna doza potrebna za zaštitu tkiva od 3 000 do 5 000 ORAC jedinica. Mnogobrojna istraživanja otkrila su da ova biljka tamih bobica poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, a svakodnevnim korištenjem vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju te se tako štiti kardiovaskularni sustav. Ublažava migrene i glavobolje, učinkovito snižava krvni tlak, te blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i želudac. Osim toga, aronija je poznata i po tome što podiže cjelokupni imunitet organizma, smanjuje upale, spriječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta, a omogućava i bolji rad žući i jetre. Zreli plodovi i sok sadrže velike količine beta karotena i zeaksantina koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Regulira rad gušterače i razinu šećera u krvi, a samim time može biti korisna u liječenju dijabetesa i metaboličkog sindroma i svakako se preporučuje dijabetičarima. Koristi i kod nepravilnog rada štitne žlijezde, potiče zarastanje rana, usporava starenje kože sprečavajući nastanak bora i strija, a pomaže i kod upale i proširenih vena. Aronija stvara i snažnu zaštitu od pojave demencije i nastanka Alzheimerove bolesti... Usto, prava je riznica biološki aktivnih spojeva. Ima ih preko 300. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente - C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom. Konzumacija Na našem tržištu nedavno su se pojavili mnogobrojni proizvodi od aronije koja se uzgaja u našim krajevima, poput soka i čaja, no bobice se, za djelotvoran učinak mogu konzumirati i svježe - i dovoljno ih je pojesti oko 200 do 300 grama dnevno. Kako bi je konzumirali preko cijele godine, aronija se može zamrznuti, osušiti, ukuhati kao marmelada, sok, sirup, kompot, vino, liker, rakija. Ipak, posebno se preporučuje hladno cijeđen sok koji je dovoljno piti jednom dnevno na tašte i to jednu rakijsku čašicu... Podsjeća na borovnicu, ali... Aronija su zapravo sitne, male, tamnoplave bobice u grozdovima koje izgledom jako podsjećaju na borovnicu. Rastu u obliku grma visine i do dva metra. Jestivi i ljekoviti dio biljke su bobice oporog okusa koje se nakon sazrijevanja na grmu mogu održati i dva mjeseca. Sazrijeva krajem kolovoza i u rujnu. Postoje tri vrste aronije - crna aronija (Aronia melanocarpa), tamnocrvena (Aronia arbutifolia), i ljubičasta (Aronia prunifolia) i pripadaju porodici ruža Rosacea. Nijedna nema prirodnih neprijatelja, odnosno nametnika, pa se ova biljka uopće ne prska i s pravom nosi naziv ekološki uzgojenog bobičastog voća... Najbolje uspijeva... Nakon otkrivanja ljekovite moći krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje njen intenzivan uzgoj i danas se uzgaja širom Europe. Potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike odnosno današnje Kanade, a američki Indijanci od davnina je poznaju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku. Bobice aronije su sušili i mljeli i tako ih kombinirali s mesom i brašnom. Svježe plodove su najčešće koristili kod želučanih problema i proljeva, gripa i prehlada, a od listova aronije su radili čaj za cijeljenje rana. Najbolje uspjeva u hladnoj klimi gdje zime traju 5-6 mjeseci, a ljeta su blaga, s temperaturama koje ne prelaze 20 stupnjeva... Što je to Sibirska aronija i u čemu je razlika? Zahvaljujući tome što jako dobro podnosi zimu i mraz, te temperature do minus 47 stupnjeva C dospjela je i do Rusije i Sibira. Ekstremno niske temperature na njoj ne ostavljaju nikakve posljedice. Sibirska aronija ili lat. Aronia melanocarpa ima vrlo visok postotak polifenola, vitamina C, E i beta-karotena što je čini jednom od najjačih poznatih i ispitanih antioksidanasa.  Od svih je upravo Aronia melanocarpa najkvalitetnija. Poznatija je još i kao divlja sorta i obično po grozdu nosi samo 10 do 15 bobica, ali su one zato tri puta jače, to jest zdravije od kultiviranih, kalemljenih sorti. Mineralima bogato zemljište Rusije osigurava prirodno široku paletu minerala, bez dodatnih fertilizatora. Ruski biolog Ivan Vladimirovich Michurin još je krajem 19. stoljeća istraživao i dokazao moć aronije. Suvremeni znanstvenici su se za nju zainteresirali tek 90-ih godina prošlog stoljeća pa je uslijedio niz novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti i da su aroniju primjenjivali i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje tegoba bolesnika izloženih zračenju...

Magnezijev klorid lijek koji čini čuda!

Magnezijev klorid je lijek koji čini čuda u liječenju brojnih bolesti.Na ovom linku

Mješavina koja čisti najgore srčane blokade

Lijek koji čini čuda

Ova kombinacija tri super zdrave namirnice nudi brojne pogodnosti za zdravlje, kao što su: prevencija od općeg zamora, zagušenje arterija, smanjuje nivo masnoće u krvi, čisti jetru, spriječava infekcije, gripe i prehlade, poboljšava imunitet itd .

Ovaj lijek je ujedno i najbolja prevencija protiv slobodnih radikala, zbog svojih sastojaka, a također je jedan od najvećih "boraca" protiv srčanih bolesti.

Sastojci:

§                  4 čehna bijelog luka

§                  đumbir

§                  4 limuna (sa korom)

§                  1 galon vode

Instrukcije:

Prvo, operite limun dobro i isjecite ga na male komade. Zatim, oguliti češnjak i pomiješati sve u blenderu, zajedno sa đumbirom i limunom.

Sipajte vodu u metalnu posudu i ostavite da provri. Neposredno prije ključanja, sklonite s vatre i ostaviti da se ohladi. Čuvajte u staklenim bocama.

Uzmite šolju ovog pića na prazan želudac svaki dan, najmanje 2 sata prije obroka. Prije nego što pijete, morate bocu dobro protresti!

STOP bolovima u želucu! Liječite na vrijeme i spriječite ozbiljnije bolesti

·                                

·                                

Znate li da želudac u 70 godina preradi oko 50.000 litara tekućine i dnevno proizvodi 2 do 3 litre želučanog soka? Ovo su samo neka od saznanja koje imamo kada promišljamo koliko je znakovita uloga želuca u svakodnevnom konzumiranju hrane. Većina osoba je jednom ili više puta osjetila bolove u želucu.

Prema riječima prim. dr. sc. Tomislava Brkića, gastroenterologa - želučane tegobe jedan su od najčešćih zdravstvenih poteškoća zbog kojih u novije vrijeme pojedinci traže liječničku pomoć. Želučane bolesti ubrajaju se u bolesti modernog i stresnog načina života.

Uzroci želučanih problema

Poremećaj ravnoteže između uloge koju ima sluznica želuca i količine izlučenih želučanih sokova jedan je od uzroka nastanka smetnji i bolova u želucu. Za posljedicu osoba ima žgaravicu, bol u trbuhu, težinu u želucu, nadutost, podrigivanje ili mučninu. Ako se smetnje ne liječe na pravilan način problemi mogu eskalirati do vrlo ozbiljnih bolesti. Kao uzroke bolova u želucu stručnjaci navode najčešće trigere kao što su masna i začinjena hrana, kontinuirana izloženost stresu, u pojedinim slučajevima neki lijekovi i nezaobilazna Helicobacter pylori.

Dispepsija

Dispepsija je zajednički naziv za poteškoće koje su lokalizirane u gornjem dijelu probavnog sustava te se javljaju tijekom konzumiranja/probavljanja hrane. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi (prosječna dob je 55 godina) i pogađa podjednako oba spola, s nešto većom učestalošću u muškaraca. Prema nekim istraživanjima trećina populacije pati od navedenih problema. Velik broj dispetičnih bolesnika ima oštećenje gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava peptični ulkus želuca ili dvanaesnika. Bolesnici se žale na sljedeće simptome; kao što je bol, osjećaj nelagode, težine i mučnine u želucu.

– U svrhu valjanog uvida u poteškoće koje narušavaju samu kvalitetu života važno je pravovremeno potražiti pomoć liječnika i učiniti dijagnostičku obradu – ističe prim.dr.sc. Tomislav Brkić.

Kod liječenja dispepsije važno je promijeniti štetne životne i prehrambene navike, te kontrolirati i liječiti ostale prisutne bolesti. Savjetuje se prestanak pušenja, smanjenje prekomjerne tjelesne mase i dnevnog unosa hrane s naglaskom na konzumaciju nemasne i ne suviše začinjene hrane te raspodjelu dnevnog unosa u više manjih obroka. Preporučljivo je koristiti maslinovo ulje kao izvor masnoće te redovito konzumiranje fermentiranih mliječnih proizvoda (jogurt, acidofil, kefir).

Nadraženi želudac (funkcionalna dispepsija)

Do dijagnoze „nadraženi želudac“ najčešće se dolazi zbog mučnine, osjećaja punine, nadutosti u crijevima, žgaravice, do bolova u želucu pa sve do zadaha iz usta. Dijagnozu nadraženog želuca liječnik će postaviti nakon detaljne obrade koja u konačnici ne definira organski uzrok za nastavan opisanih poteškoća. Na pojavu simptoma velikim dijelom utječe stil života, loše prehrambene navike, nepodnošljivost na neke od namirnica, konzumiranje alkohola, pušenje i izloženost stresu. Konzumiranje ljekovitog bilja – čajni pripravci umjesto gaziranih napitaka i kave mogu uvelike smanjiti poteškoće.

Gastritis

Jedna od najčešćih bolesti modernog društva je zasigurno gastritis. Pod gastritisom mislimo na upalne bolesti sluznice želuca. Akutni gastritis definiran je iznenadnim i prolaznim stanjem bolova u želucu za razliku od kroničnog koji traje duže vrijeme. Dijetalna prehrana, topli napitci od ljekovitog bilja zasigurno će dati dobre rezultate.

Većina osoba s povremenim bolovima u želucu nema gastritis, ali u situaciji kada se sluznica želuca upali osobe mogu osjećati nelagodu popraćenu jakim bolovima u želucu. Jedan od simptoma gastritisa je bol u gornjem dijelu trbuha, podrigivanje ili štucanje. Gastritis često uzrokuju bakterijske infekcije među kojima je najpoznatija Helicobacter pylori. Gastritis za posljedicu često ima ulkusnu bolest, koja je poznatija pod nazivom čir na želucu te čir na dvanaesniku. Metode samopomoći u takvim situacijama ne daju očekivane rezultate stoga je posjet liječniku neizostavan i obavezan.

Čimbenici rizika za želudac

Bezbroj je čimbenika koji mogu dovesti do bolova u želucu. Jedan od značajni je stres kojem su sve više izložene osobe različitih dobnih skupina. Konzumacija alkohola zasigurno može doprinijeti razvoju želučanih problema. Kava kao „nacionalno piće„ ako se konzumira u pretjeranim količinama može izazvati želučane poteškoće. Neredovita i nekvalitetna prehrana kao što je hrana bogata mastima, začinjena hrana, hrana obogaćena aditivima i konzervansima doprinose razvoju želučanih poteškoća. Upotreba određenih lijekova uz prisutnost nekih drugih bolesti samo su neki od čimbenika koji dovode do bolesti želuca.

Kada je bol u želudcu znak za uzbunu

Kao što se simptomi od osobe do osobe razlikuju tako pojedine osobe zbog iznenadne bole u želucu traže stručnu pomoć. Za druge će povraćanje i jaka nadutost biti glavni simptom zbog kojeg će otići na liječnički pregled. Zapamtite, znak za uzbunu svakako je snažna bol u želucu koja se širi u trbušnu šupljinu uz nadutost, mučninu i povraćanje, izostanak stolice ili prisustvo krvi u stolici. U navedenim situacijama hitna medicinsku pomoć je neodgodiva.

Koje prirodne lijekove koristiti i kako si kod kuće pomoći ako osjećate bol u želucu čitajte u novom broju magazina Moje zdravlje!

Autor: Dubravka Šimunović

Čaj od đumbira – recept za pripremu

Čaj od đumbira je ukusan, egzotičan, pikantan, a djelovanje đumbira je blagotvorno za organizam. Može se piti topao ili ohlađen. Ovaj blagotvorni napitak preporučljivo je piti u dozi pola litre (dvije šalice)  dnevno. Ako ga se pije kao lijek u bolesti onda se doza treba pojačati.

Đumbir se koristi kao lijek za suho grlo, prehladu, probavne tegobe, vrtoglavicu i migrenu. Kompletan popis ljekovitih svojstava pročitajte ovdje.

Recept za topli čaj, 1 šalica

• pripremite vrh izdanka tako da ga operete i ogulite (guljenje nije nužno, kora đumbira je hranjiva, ali mi ga ipak gulimo)
• naribajte na tanke komadiće priređeni vrh. Trebat će vam 1 čajna žličica za jednu šalicu čaja. Ukoliko nemate ribež, nasjeckajte pomoću noža na što tanje komadiće
• u šalicu stavite nasjeckani đumbir i prelijte s 2 dcl kipuće vode
• pričekajte 5 minuta, zatim procijedite i odvojite đumbir od čaja
• po želji dodajte limun i med

Recept za topli ili hladni čaj, 1 litra

• narežite dio đumbira, duljine oko 4- 5 cm
• operite ga i oljuštite te sitno nasjeckajte
• stavite vodu (1 L) kuhati, kada zakipi ubacite nasjeckani korijen
• smanjite vatru i kuhajte na laganoj vatri 15- 20 minuta
• ocijedite i odstranite komadiće đumbira, po želji dodajte limun i med
• poslužite topli čaj ili stavite u hladnjak ako želite dobiti hladni čaj

Ukoliko vam je okus čaja prejak, sljedeći put stavite manje đumbira, ukoliko je preslab dodajte ga.

Nabava i čuvanje svježeg đumbira

Svježi đumbir možete nabaviti u dućanima zdrave hrane, na tržnici, a primijećen je i u nekim velikim trgovačkim lancima.
Kako bi đumbir zadržao sva ljekovita svojstva, najbolje ga je čuvati u zamrzivaču i to zatvorenog u plastičnu vreću ili zamotanog u krpu.